Kasnio sam. Značajno. Vozio sam veoma brzo sporednim ulicama, dok najzad nisam morao da izađem na glavnu i... zaustavim se ispred semafora. Još uvek nisam bio nervozan, ali sam uzadhnuo.
Gledao sam u retrovizor, ali sam osetio vrlo jak pogled sa desne strane. Lagano sam se okrenuo i pogledao u autić pored mene. Kako sam spazio oči prodornog pogleda, tako su se one spustile niz nespretan osmeh.
Bila je lepa... Onako slatko lepa... a i ovako lepa...
Nisam skidao pogled, a ona se malo uspravila i stisnula volan. Pokušala je da bude mirna, ali to je trajalo pola sekunde. Polako je povukla usku suknju na gore... Malo. Video sam krajičkom oka. Crveno je i dalje na semaforu i već joj postaje pomalo neprijatno. Ja i dalje gledam...Želi da se žuto što pre pojavi, pa odmah i zeleno... Pritiska kvačilo... Ali auto se ugasio i ... uzdahnuo...
Podigla je glavu i rekla:
-Naravno... nisam ni sumnjala. - onda je pogledala u mene.
Nisam krenuo na zeleno. Posmatrao sam i dalje kako pokušava da se nasmeje, a i nenasmeje...
-Izgleda da se osećaš tragično... kao Marlon Brando... - rekao sam joj mirno.
-Ha... - osmeh. - ... u najmanju ruku...
-Ja sam kao Sveta krava. Vizije svastika u mojoj glavi otkrivaju planove za svakoga. - objasnio sam joj i stavio naočare.
Gledala me je pomalo začuđeno dok su automobili uz demonske sirene zaobilazili prostor koji smo okupirali na sred raskrsnice. Povremeno bih im digao srednji prst i nasmejao se opušteno. Ona me najzad pitala:
-Možeš li da mi pomogneš nekako.
Nasmejao sam se i klimnuo glavom.
-Mogu da ti dam televiziju, mogu da ti dam plave oči... - uozbiljio sam se skroz. - ... I mogu da ti dam čoveka koji hoće da vlada svetom...
Gledala je u mene baš kao u Svetu kravu. Tiho je progovorila:
-Mislim.... oko auta...
-Neeee... - odgovorio sam joj. - ... jer počinje Nightclubbing i moramo da šetamo kao duhovi.
Izašao sam iz auta, prišao do njenih vrata, otvorio ih. Razmišljala je 2 sekunde, a onda ustala, uhvatila me pod ruku i krenuli smo.
-A naši autići? - upitala je, ne previše zabrinuto.
-Sve je u redu. - rekao sam, ne gledajuću u nazad. - Naučićemo plesove, skroz nove plesove... kao atomske bombe...
Nasmejali smo se i potrčali napred, a naši autići su ubrzo prouzrokovali najveći lančani sudar bez ljudskih žrtava u novijoj istoriji...
(Za sve nejasnoće obratiti se autorima pesama "China girl"-D.Bowie i "Nightclubbing"-I.Pop)
Ku (16.10.2018.)
Gledao sam u retrovizor, ali sam osetio vrlo jak pogled sa desne strane. Lagano sam se okrenuo i pogledao u autić pored mene. Kako sam spazio oči prodornog pogleda, tako su se one spustile niz nespretan osmeh.
Bila je lepa... Onako slatko lepa... a i ovako lepa...
Nisam skidao pogled, a ona se malo uspravila i stisnula volan. Pokušala je da bude mirna, ali to je trajalo pola sekunde. Polako je povukla usku suknju na gore... Malo. Video sam krajičkom oka. Crveno je i dalje na semaforu i već joj postaje pomalo neprijatno. Ja i dalje gledam...Želi da se žuto što pre pojavi, pa odmah i zeleno... Pritiska kvačilo... Ali auto se ugasio i ... uzdahnuo...
Podigla je glavu i rekla:
-Naravno... nisam ni sumnjala. - onda je pogledala u mene.
Nisam krenuo na zeleno. Posmatrao sam i dalje kako pokušava da se nasmeje, a i nenasmeje...
-Izgleda da se osećaš tragično... kao Marlon Brando... - rekao sam joj mirno.
-Ha... - osmeh. - ... u najmanju ruku...
-Ja sam kao Sveta krava. Vizije svastika u mojoj glavi otkrivaju planove za svakoga. - objasnio sam joj i stavio naočare.
Gledala me je pomalo začuđeno dok su automobili uz demonske sirene zaobilazili prostor koji smo okupirali na sred raskrsnice. Povremeno bih im digao srednji prst i nasmejao se opušteno. Ona me najzad pitala:
-Možeš li da mi pomogneš nekako.
Nasmejao sam se i klimnuo glavom.
-Mogu da ti dam televiziju, mogu da ti dam plave oči... - uozbiljio sam se skroz. - ... I mogu da ti dam čoveka koji hoće da vlada svetom...
Gledala je u mene baš kao u Svetu kravu. Tiho je progovorila:
-Mislim.... oko auta...
-Neeee... - odgovorio sam joj. - ... jer počinje Nightclubbing i moramo da šetamo kao duhovi.
Izašao sam iz auta, prišao do njenih vrata, otvorio ih. Razmišljala je 2 sekunde, a onda ustala, uhvatila me pod ruku i krenuli smo.
-A naši autići? - upitala je, ne previše zabrinuto.
-Sve je u redu. - rekao sam, ne gledajuću u nazad. - Naučićemo plesove, skroz nove plesove... kao atomske bombe...
Nasmejali smo se i potrčali napred, a naši autići su ubrzo prouzrokovali najveći lančani sudar bez ljudskih žrtava u novijoj istoriji...
(Za sve nejasnoće obratiti se autorima pesama "China girl"-D.Bowie i "Nightclubbing"-I.Pop)
Ku (16.10.2018.)
Коментари
Постави коментар