Пређи на главни садржај

Filovanje gracije

Bila je to jedna skromna lokalna ambulanta sa dugačkim, sterilno belim hodnikom, prepunim plakata koji nas upozoravaju kako treba redovno ruke prati, kako se zaštititi od žutice, španske kuge i ostalih bolesti, prevaziđenih pre 200 godina. Nekoliko klupa nepravilno razbacanih... i u ćošku... poluosušeni filandendron...
Na jednoj od klupa sedeli smo moj drugar Mik i ja. Malo ukoso prekoputa od nas sedela je žena čiju lepotu mi je teško opisati... Čije oči su tako magične, kao da su kroz neke filtere prošle... Njena gracija, njena elegancija... mamile su me, bile su tako očigledne... Njena kosa i taj fini blagi miris koji je dopirao.
-Vidi onu kučketinu. - šapnuo mi je Mik, pokazujući očima prema... njoj. - Ova je stvorena za filovanje kitom. Pogledaj te čvrste sise... Uh... Kako bi joj ga tu stavio, pa...
-Dobro Mik. - prekinuo sam ga. - Zar uvek najniže pobude? Zar nikada ne vidiš tu uzvišenu lepotu, to držanje... takt... - pokušao sam da obuzdam njegovu priču. Smetala mi je... jeste, smetala mi je ta vulgarnost prema ovoj ženi...
-Ma ja samo vidim da bi je naguzio, najstrašnije, a onda bi mi gutala...
-Prekini Mik... Molim te... - rekao sam mu gledajući u patos.
Onda on digne glavu prema meni, malo me kao odgurnu i reče:
-Dobro brate... Ajde... šta si se udrvenio...
Zaćutali smo. Ispod oka smo obojica bacali poglede prema njoj, dok je baba sa kukom, sa njene desne strane, stalno nešto gunđala. Nismo obraćali pažnju, a nakon 2 ipo minuta, Mik se nagnuo prema meni:
-Kako bih joj tu lepu facu nafilovao...
Istog momenta sam skočio i počeo manijački da ga udaram. On je pao, skupio se i počeo da zapomaže. Nisam prestao... ali onda...
Gracija i ona baba skočiše da me udaraju kukama i kišobranima. pepeljarama i plakatima...
-Ostavi ga stoko divljačka!!! - vikala je ona.
-Ud'ri ga... Ud'ri ga... - vikala je baba dok me je lupala kukom.
Zatukli su me. Ostao sam da ležim. Mika su njih dve, uz svu pažnju ovoga sveta, podigle i odvele u ordinaciju.
Ja sam ležao još 13 minuta, a onda ustao i otišao.

Nakon nekoliko meseci, na društvenoj mreži su objavili fotografije sa svoga venčanja. Ona je napisala:
"Moj heroj"
A on je napisao:
"Moje najdivnije stvorenje"
Lajkovao sam sa 5 srca i napisao komentar:
"Filujem face najdivnijih stvorenja...... Povoljno!"

Zatvorio sam laptop. Ugasio svetlo i zaputio se prema bordelu...


Ku (12.08.2018.)

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dve žirafe, jedan bandži, Sofija i Pamela

Moja dva starija brata, Leo i Kris i ja, došli smo u kuću naših roditelja da vidimo oca. Bio je na samrtnoj postelji i bilo je samo pitanje dana kada će... otići. Ušli smo tiho i pomalo zbunjeno, javili se majci, koja nam je samo rukom pokazala prema sobi u kojoj se nalazio otac. Jedan za drugim smo ušli, ja poslednji, i odmah nas je prekrio zadah teške bolesti i bliske smrti. Polako smo okružili krevet u kojem je otac ležao, bespomoćan, sa svim onim cevčicama, zavojima, posudama i aparatima. Odmah je otvorio oči. -Mili moji... - tiho je prozborio ispucalim i sasušenim usnama. Malo je pružio ruku, a onda je spustio... -Oče! - krenuo je Leo da ga uhvati za ruku. On je samo klimnuo glavom. Gledali smo ga nemi i bledi sigurno nekoliko minuta, a onda mu je Kris rekao: -Oče, ceo život si teško i pošteno radio. Odricao se svega, radi porodice... Mi smo odlučili da uradimo nešto za tebe... - Kris je pogledao u nas dvojicu, a onda ga upitao. - Imaš li neku želju oče... Sada... Da li bi

Četiri puta

Tri su puta ka dole: Pravo i Brzo 30.07.2018.