Prošao sam pored Isusa danas. Usporio sam, a onda i zastao. Nije me ni pogledao, samo je uleteo u klozetsku kabinu i zalupio vrata. Stajao sam kao kip i gledao u Sveti klozet. Čulo se stenjanje, nebesko stenjanje i klonja se malo zatresla. Zatim su se vrata otvorila i u božijoj svetlosti izašao je On. Sin! Zinuo sam i odmah tako, otvorenih usta, zanemeo.
-Šta je? - pitao je, potpuno neljubazno i pljunuo, a onda dodao. - Šta `oćeš? - obrisao je znoj sa čela. Bio je nervozan. Crven kao komunista i jako nervozan. Ja sam, suprotno od njega, uvek bar malo srećniji posle sranja. On nije. - Šta bre `oćeš? - ponovio je sad već skoro vičući.
-Čovek se preporodi posle klonje. - rekao sam u nadi da ću ostvariti kontakt.
-Idiote!! Ja nisam čovek! I nisam se preporodio, već vaskrsao! I ne posle klonje, nego posle smrti.
A šta si ti uradio!? A? A? Da nisi možda spasao svet? Ili ulio nadu milionima ljudi? Stvorio najveću svetsku religiju? Ili pretvorio vodu u vino? A? Koji si moj uradio? Ili ti je dizanje kite vrhunac kreativnosti? - Opet je pljunuo i pogledao svog starog na nebesima. - Oče neka me zaobiđe čaša ova i neka jednom bude volja moja... BRE!!!
Stajao je tako zatvorenih očiju jedno 5 sekundi, a onda ih je otvorio i pogledao me. Stajao sam i dalje ispred njega.
-A u kurac... - rekao je nekako mirnije i spustio glavu. Sada me je već propisno iznervirao.
Rekao sam, sasvim bitno:
-Šta je? Mislio si da me više neće biti kada otvoriš oči? E pa tu sam. Možda me tvoj presvetli ćale voli više nego tebe. Šta misliš o tome? - cinično i nadmeno sam se nasmejao, ali on se nije iznenadio.
-Možda. Eto ti ga. Vodi ga! Dosta mi je, ne mogu više da ga slušam. Uradi ovo, uradi ono. Nek` te pljuju, mrze, gaze i gnjave. Nek' te izdaju, tuku i razapinju. Slušaj beskrajne molitve. Daj mi veru, daj mi sreću, daj mi snagu, daj mi brak, daj mi ferari, Pamelu, veliku kitu... Dokle, za koji moj? Nemam ribu, nemam kola, čak ni TV, samo gomile i gomile guzičara!
Zadihao se. Znoj ga je oblio. Onda mi je prišao i predao krunu od trnja, belu togu i svoje pocepane gaće. Potpuno go, montirao je osmeh i krenuo.
-Misliš da ću moći?! - viknuo sam.
-Nećeš! Puši ga! - viknuo je i on i pokazao mi srednji prst.
NS (1998.)
-Šta je? - pitao je, potpuno neljubazno i pljunuo, a onda dodao. - Šta `oćeš? - obrisao je znoj sa čela. Bio je nervozan. Crven kao komunista i jako nervozan. Ja sam, suprotno od njega, uvek bar malo srećniji posle sranja. On nije. - Šta bre `oćeš? - ponovio je sad već skoro vičući.
-Čovek se preporodi posle klonje. - rekao sam u nadi da ću ostvariti kontakt.
-Idiote!! Ja nisam čovek! I nisam se preporodio, već vaskrsao! I ne posle klonje, nego posle smrti.
A šta si ti uradio!? A? A? Da nisi možda spasao svet? Ili ulio nadu milionima ljudi? Stvorio najveću svetsku religiju? Ili pretvorio vodu u vino? A? Koji si moj uradio? Ili ti je dizanje kite vrhunac kreativnosti? - Opet je pljunuo i pogledao svog starog na nebesima. - Oče neka me zaobiđe čaša ova i neka jednom bude volja moja... BRE!!!
Stajao je tako zatvorenih očiju jedno 5 sekundi, a onda ih je otvorio i pogledao me. Stajao sam i dalje ispred njega.
-A u kurac... - rekao je nekako mirnije i spustio glavu. Sada me je već propisno iznervirao.
Rekao sam, sasvim bitno:
-Šta je? Mislio si da me više neće biti kada otvoriš oči? E pa tu sam. Možda me tvoj presvetli ćale voli više nego tebe. Šta misliš o tome? - cinično i nadmeno sam se nasmejao, ali on se nije iznenadio.
-Možda. Eto ti ga. Vodi ga! Dosta mi je, ne mogu više da ga slušam. Uradi ovo, uradi ono. Nek` te pljuju, mrze, gaze i gnjave. Nek' te izdaju, tuku i razapinju. Slušaj beskrajne molitve. Daj mi veru, daj mi sreću, daj mi snagu, daj mi brak, daj mi ferari, Pamelu, veliku kitu... Dokle, za koji moj? Nemam ribu, nemam kola, čak ni TV, samo gomile i gomile guzičara!
Zadihao se. Znoj ga je oblio. Onda mi je prišao i predao krunu od trnja, belu togu i svoje pocepane gaće. Potpuno go, montirao je osmeh i krenuo.
-Misliš da ću moći?! - viknuo sam.
-Nećeš! Puši ga! - viknuo je i on i pokazao mi srednji prst.
NS (1998.)
Коментари
Постави коментар